dehidratacija (de- + grč. ὕδωρ: voda), uklanjanje vode, sušenje.
1. U kemiji, uklanjanje kristalne vode iz anorganskih hidratnih spojeva; također kemijska reakcija izdvajanja molekula vode iz organskih spojeva, može biti intramolekularna (npr. dehidratacija alkohola daje alken) ili intermolekularna (dehidratacija iz dviju molekula alkohola daje molekulu etera).
2. U prehrambenoj tehnologiji, uklanjanje vode iz živežnih namirnica (mesa, mlijeka, jaja, povrća, voća, krumpira) radi konzerviranja.
3. U medicini (također dehidracija, eksikacija), smanjenje količine tjelesne vode zbog pojačanoga gubljenja (jak proljev ili povraćanje, izdašno znojenje, obilno mokrenje), premalog uzimanja vode (iznemoglost, smetnje gutanja) ili zbog odbijanja pića (duševni bolesnici). Očituje se suhom kožom i sluznicama, utonulim očima, slabošću, gubitkom tjelesne mase i grčevima u mišićima. Nagla, opsežna dehidratacija ugrožava život. Pomoć se pruža rehidratacijom, tj. nadoknadom izgubljene vode (i soli) povećanim pijenjem ili intravenskim infuzijama.
